klasika

klasika (lat.). 1. Sve što se od umj. (knjiž., glazb., lik. i dr.) stvaranja u prošlosti održalo kao trajno, vrijedno i uzorno u svim kasnijim epohama, do današnje. 2. glazb stilsko razdoblje u klasicizmu, obilježeno težnjom za uravnoteženošću sadržaja i oblika te izražajnom suzdržanošću; obuhvaća djela J. Haydna, W. A. Mozarta i L. van Beethovena (tzv. bečka klasika).