Karađorđevići

Karađorđevići, dinastija u Srbiji, Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, vladala (uz prekide) 1842–1945. Osnivač Karađorđe (pr. ime Đorđe Petrović) (o. 1768–1817), vođa Prvoga srp. ustanka. Vladajući članovi: Aleksandar (1806–85), srp. knez 1843–58., sin Karađorđev. Zbog vezivanja za Austriju, zbačen na Svetoandrejskoj skupštini 1858. Petar I (1844–1921), kralj Srbije od 1903. i Kraljevine SHS od 1918., sin kneza Aleksandra. Sudjeluje u Francusko-prus. ratu i Bosansko-herceg. ustanku (pod imenom Petar Mrkonjić) te I. i II. balkanskom ratu. 1914. prenosi kralj. ovlasti na sina Aleksandra I (1888–1934), regenta (od 1918) i kralja (od 1921) Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije (od 1929). Donosi Vidovdanski ustav 1921., uvodi diktaturu 1929., a 1931. dokida je Oktroiranim ustavom. Provodi centralističku i unitarističku politiku. Ubijen u atentatu u Marseillu 1934. Naslijedio ga sin Petar II (1923–70), za čijega je maloljetništva vladalo Namjesništvo 1934–41. na čelu s knezom Pavlom (1893–1976), koji pristupa Trojnom paktu. Preuzima kralj. vlast 1941., ali za Travanjskoga rata napušta zemlju. 29. 11. 1945. Ustavotvorna skupština Demokratske Federativne Jugoslavije ukinula je monarhiju, a Petra II. i cijelu dinastiju lišila kralj. prava.