kanon

kanon (grč. preko lat.). 1. Pravilo, obrazac, norma; normativni kriterij za bilo koje područje znanja ili djelovanja. 2. U kršć. crkvi od 4. st., crkv. propis i zakon, od sr. vijeka → kanonsko pravo; gl. i nepromjenljivi dio sv. mise (prikazanje, posvećenje i pričest); popis biblijskih knjiga koje se smatraju svetima i inspiriranima (kod katolika, 45 starozavjetnih i 27 novozavjetnih knjiga); k. svetaca je popis svetaca koje priznaje Kat. crkva. 3. glazb u višeglasju, način izvedbe, ili skladanja, utemeljen na dosljednome oponašanju melodijske linije, ili teme, u određenim razmacima (Bratac Martin); oblik bizantskoga crkv. pjevanja. 4. Stari naziv za pismovnu veličinu od 3 cicera (36 tipografskih točaka).