Južnoafrička Republika

Južnoafrička Republika, država u J Africi; 1 219 090 km², 44 819 778 st. Gl. grad Pretoria (sjedište vlade); veći gradovi: Johannesburg, Durban, Cape Town (sjedište parlamenta), Bloemfontein (sjedište sudbene vlasti). Pretežito visoki ravnjak; na I je gorje Drakensberg, na Z polupustinja i pustinja. Većim dijelom u umjerenom i suptropskom pojasu. Gl. rijeka Oranje. Stanovnici: crnci (76%), bijelci (13%) i dr. Sveuč.: Cape Town, Durban, Pretoria, Johannesburg. Poljodjelstvo (žitarice, batate, šećerna trska, duhan, kikiriki, pamuk, kenaf, sisal), stočarstvo (ovce: merino i karakul), ribarstvo; šumarstvo. Po proizvodnji zlata i dijamanata (rudnici Kimberley, Pretoria, Jagersfontein, Koffifontein) među prvima u svijetu. Ležišta ugljena, urana, bakrene rude, platine, željezne rude, antimona, volframa. Crna i obojena metalurgija, kem., automobilska, tekst., prehr. ind., ind. sintetičkih vlakna, cementa, papira. Gl. luke: Cape Town, Durban, Port Elizabeth, Richards Bay, Saldanha Bay, East London. Međunar. zračne luke Johannesburg, Pretoria, Durban, East London, Cape Town. Pripadaju joj otoci Prince Edward i Marion u Indijskom oceanu. – pov Tragovi naselja iz paleolitika. Kada je Portugalac B. Dias oplovio (1487) Rt dobre nade, zemlja je bila naseljena Bušmanima i Hotentotima. 1652. Nizozemci osnivaju naselje na području Kaapa; potiskuju domoroce u unutrašnjost i iskorištavaju robovski rad na svojima posjedima. Britanci zauzimaju koloniju Kaap 1806., a 1835. ukidaju ropstvo. Buri (Nizozemci) sele u unutrašnjost te, svladavši pleme Zulu (1838), osnivaju Natal, Transvaal i Oranje. Britanci su anektirali Natal 1843. Pokušaj da anektiraju Transvaal doveo je do rata s Burima 1880–81., u kojemu su Britanci poraženi. U Drugom burskom ratu (1899–1902) Buri su pobijeđeni, Transvaal i Oranje pretvoreni u brit. kolonije (1902), a zatim spojeni s provincijama Kaapom i Natalom u Južnoafrički Savez (1910) sa statusom dominiona. Južnoafrički Savez sudjeluje na strani Antante u I. svj. ratu te 1920. dobiva bivšu njem. Jugozapadnu Afriku kao mandatno područje. Burski nacionalisti protive se suradnji s Britanijom i simpatiziraju s Hitlerom, ali Južnoafrički Savez ulazi u II. svj. rat na strani Britanije. 1948. na vlast dolazi Nacionalna stranka; politički je režim sve brutalniji (pokolj u Sharpevilleu 1960) i provodi rasnu diskriminaciju (→ apartheid). Pošto su zemlje članice Commonwealtha osudile njegovu politiku, Južnoafrički Savez povlači se iz Commonwealtha i proglašuje republikom 1961. OUN ukida 1966. mandat Južnoafričke Republike nad Jugozapadnom Afrikom, ali rasistička vlada nastavlja s okupacijom toga područja. Od 1978. raste unutarnji otpor, sve je veća podjela među bijelcima na reformatore i konzervativce, a novi premijer P. W. Botha (uvođenjem predsjedničkoga sustava 1984. predsj. republike) liberalizira sustav apartheida i daje neka građ. prava nebjelačkom pučanstvu. Nakon Bothina povlačenja 1989. predsj. F. W. de Klerk nastavlja njegovu politiku (puštanje iz zatvora vođe Afričkoga Nacionalnog Kongresa (ANC) N. Mandele; sporazum o Namibiji) i sankcionira protusegregacijsku politiku. 1994. na slobodnim višerasnim izborima za predsj. republike je izabran N. Mandela; njegov ANC nadmoćno je pobijedio i stvorio koalicijsku vladu. U pregovorima o novom ustavu (donesenom 1996) ANC se protivio autonomističkim težnjama pojedinih crnačkih plemenskih vođa, kao i radikalnim zahtjevima bjelačkih organizacija za stvaranjem vlastite države. Na izborima 1999. i 2004. ponovno je pobijedio ANC, a za predsj. je izabran Thabo Mvuyelwa Mbeki (vođa ANC-a nakon Mandelina povlačenja 1999).