Jadransko more

Jadransko more, dio Sredozemnoga mora između Balkanskoga i Apeninskoga poluotoka do Otrantskih vrata na JI; dugo 783 km, široko od 90 do 216,7 km, obuhvaća oko 138 595 km², s najvećom dubinom od 1228 m u J dijelu. J. m. ispunja tektonsku udolinu između Apenina, Dinarida i Alpa, koja je nastala polovicom tercijara. U sadašnjem obliku i veličini nastalo je morskom transgresijom u kvartaru. Plitki, S dio Jadrana potopljeni je dio Padske nizine. Duljina kopnene obalne crte cijeloga Jadranskoga mora iznosi 3737 km; od toga pripada Hrvatskoj 1777,5 km, Italiji 1249 km, Albaniji 396 km, Crnoj Gori 200 km, Sloveniji 47 km i BiH 21 km. Hrvatska je obala vrlo razvedena i stjenovita. Za nju je karakteristično usporedno pružanje obale i otoka (dalmatinski tip obale); mnogobrojni su morski kanali (važniji: Velebitski, Zadarski, Splitski, Brački, Hvarski, Korčulanski, Neretvanski), zaljevi odn. drage (najpoznatiji: Limski, Plominski, Bakarski, Šibenski). U Jadranskom moru ima oko 1250 otoka, hridi i grebena, od čega najviše u Hrvatskoj (1185) i Crnoj Gori (48). Veći otoci: Krk (405,8 km²), Cres (405,8 km²), Brač (394,6 km²), Hvar, Pag, Korčula i Dugi otok. J. m. ubraja se u toplija mora: ljetna temp. površinske vode je ljeti 22–27 °C, a zimi 7–16 °C. U dubinama je prosječna godišnja temp. vode 12–13 °C. Slanost mora (na SZ iznosi 33‰, a na JZ nešto više od 38‰) iskorištava se za dobivanje soli (solane kod Stona, na Pagu i Z obali Istre, kod Ulcinja). Prozirnost vode do 56 m. Vjetrovi: bura, jugo, maestral; morski valovi mogu biti visoki do 10,2 m. Amplituda morskih mijena je od 0,30 m kod Dubrovnika do 0,90 m kod Trsta. Ogranak gl. sredozemne struje, koja prolazi kroz Jonsko more, teče uz I obalu Jadranskoga mora prema SZ, zaokreće prema Z i teče uz Z obalu prema JI. Prosječna dnevna brzina struje uz I obalu je 7,2 km, uz Z obalu o. 14 km. Po flori i fauni J. m. pripada mediteranskoj regiji, ali je zbog posebnih hidrografskih uvjeta brojem vrsta siromašnije. Najveću prometnu važnost u Jadranskom moru ima uzdužni prometni smjer, dok su manje važne poprječne veze između I i Z obale. Najvažnije luke (Venecija, Trst, Rijeka, Kopar) nalaze se na krajnjem S dijelu; one su i gl. središta za tranzitni promet Jadran – sr. Europa. Na hrv. obali veće su luke Rijeka, Pula, Zadar, Šibenik, Split, Ploče, Dubrovnik (Gruž), u Sloveniji Kopar, u Crnoj Gori Bar. U Albaniji su gl. lučka središta Drač i Vlora. Na tal. obali, uz Veneciju i Trst važne su luke Bari, Brindisi, Ancona i Ravenna.