intonacija

intonacija (lat.). 1. glazb ton, interval ili akord što ga zborovođa odsvira ili otpjeva prije izvođenja vokalne kompozicije da bi svaki pjevač čuo početni ton svoje dionice; komorni ton (a₁) što ga pijanist daje instrumentalnom solistu, a oboist orkestralnim sviračima, da bi se jedinstveno ugodili svi instrumenti. 2. lingv modulacija glasa pri govoru, koja se postiže najčešće promjenom visine, intenziteta i boje tona.