Hrvatska stranka prava

Hrvatska stranka prava (akr. HSP), hrv. polit. stranka; temelje joj postavljaju E. Kvaternik i dr. A. Starčević prijedlogom u hrv. Saboru 1861. da Hrvatska bude samostalna država pod vlašću Habsburgovaca. Nakon Kvaternikove pogibije u »rakovičkom ustanku«, stranka je neko vrijeme prestala djelovati, a mnogi njezini prvaci (A. Starčević, F. Matasić) bili su osuđeni i pozatvarani. Svi sudionici »rakovičkoga ustanka« amnestirani su 1873. Do 1878. stranka se obnavlja; osobito joj pristupaju sveučilištarci. List Sloboda (Sušak 1878) postaje njezinim glasilom. Zbog razlika u gledištima na određena polit. pitanja (A. Starčević, H. Hinković, F. Folnegović, J. Frank) članstvo stranke se 1895. nepomirljivo grupira u dvije struje: J. Frank od dijela članova formira Čistu stranku prava (frankovci), koja nakon Starčevićeve smrti (1896) napušta izvorna pravaška načela i stavlja se u službu dvora. Zbog toga je dio članova, s Milom Starčevićem, napušta 1908. i osniva Starčevićevu stranku prava (milinovci), koja se zalagala za ujedinjenje južnih Slavena (nasuprot tomu frankovci su rješenje hrv. nac. pitanja na području Hrvatske i BiH vidjeli u trijalizmu Habsburške monarhije). Matica Stranke prava, od koje su se 1895. odvojili frankovci, spojila se 1903. s Neodvisnom narodnom strankom (Strossmayerovih pristaša) u Hrvatsku stranku prava, koja je 1905. stupila u Hrvatsko-srp. koaliciju, a 1910. s Hrv. naprednom stankom ušla u Hrv. samostalnu stranku. Pravaštvo u Dalmaciju prodire dvadesetak godina nakon pojave stranke u Hrvatskoj i cjelovitije se politički artikulira poč. 1890-ih, kada M. Pavlinović ističe zahtjev za ujedinjenjem hrv. zemalja (uključujući i BiH) u okviru Monarhije. HSP je u Hrvatskoj obnovljena 1990. s radikalnim nacionalističkim programom; 1991. stvara vlastite oružane jedinice – Hrvatske obrambene snage (HOS). Stranku je predvodio Dobroslav Paraga, kojega je nakon unutarstranačkih obračuna 1993. zamjenio Anto Đapić (1995. D. Paraga osniva stranku HSP 1861).