gramatika

gramatika (slovnica) (grč.). 1. Grana lingvistike koja utvrđuje i opisuje zakonitosti nekoga jezika, glasovne osobine, sustav i funkciju riječi, njihovih skupova, veza i rečenica. Opća (univerzalna) g. otkriva osnovne zakonitosti određene jezične pojave, a činjenice iz danih konkretnih jezika drži samo posebnim, pojedinačnim slučajevima; deskriptivna (opisna) g. empirički utvrđuje zakonitosti jezika; historijska g. izlaže promjene jezičnih podsustava u vremenu, proučava strukturu riječi, sintagme i rečenice sa stajališta pov. razvoja; poredbeno-povijesna g. uspoređuje različite stadije istoga jezika i značajke srodnih jezika te uspostavlja njihov prajezik; normativna g. određuje pravila za uporabu standardnoga i književnoga jezika; teoretska g. istražuje odnose između logičko-psihol. značenja i jezičnih kategorija. 2. Knjiga koja sadrži pravila o sustavu i zakonitostima nekoga jezika; dijeli se obično na fonetiku, morfologiju, sintaksu i stilistiku.