francuski jezik

francuski jezik, romanski jezik, nar. i knjiž. jezik Francuza, dijela Belgijanaca, Švicaraca, Luksemburžana; govori se u Francuskoj (o. 50 mil.), Švicarskoj (1 mil.), Belgiji (o. 4 mil.), Kanadi (o. 6 mil.) i u mnogim bivšim franc. kolonijama. Zajedno s okcitanskim (provansalskim) i frankoprovansalskim tvori unutar romanskih jezika galoromansku skupinu. Razvio se iz vulgarnoga latiniteta rim. provincije Galije, sadrži nešto germ. i keltskih elemenata; kao knjiž. jezik razvijao se i postupno širio od 12. st. sve više iz govora pokrajine Île-de-France (»langue d’oïl«), da bi u novome vijeku u velikoj mjeri potisnuo provansalski jezik (»langue d’oc«). Piše se latinicom i povijesnim (etimološkim) pravopisom.