| |
ć
ć 1. Peto slovo hrv. latinice. 2. lingv znak za nepčani ili palatalni suglasnik bilo afrikatu (istodobna ...
|
Ćaba
Ćaba (arap. kocka, preko tur. käbe), hram u Meki gdje se čuva sveti crni kamen; na Kurban-bajram (Hadžijski ...
|
ćafir
ćafir (arap. preko tur.), nevjernik, ateist; nemusliman.
...
|
ćelavost
ćelavost (tur.) → alopecija
...
|
ćemer
ćemer (perz. preko tur.) → bunja
...
|
Ćepulić, Vladimir
Ćepulić, Vladimir (1891–1964), hrv. liječnik. Istraživao biol. uzročnike tuberkuloze. Utemeljio modernu ...
|
Ćićarija
Ćićarija, vapnenački ravnjak s najvišim isponom Veliki Planik (1272 m), SI Istra; I je dio šumovit. ...
|
Ćići
Ćići, stanovnici u SZ Istri (Žejane) koji govore jednim rum. narječjem (istrorumunjski). U širem značenju, ...
|
ćilibar
ćilibar (tur. iz perz.) → jantar
...
|
ćilim
ćilim (tur. iz perz.), tekstilna izrađevina glatkih površina koja služi kao → prostirač, pokrivač ...
|
ćilimarstvo
ćilimarstvo, proizvodnja ćilima i sagova; u početku tradicijska, a zatim obrtna i ind. izradba; najcjenjenije ...
|
Ćiril Aleksandrijski
Ćiril Aleksandrijski (o. 376–444), crkv. pisac, aleksandrijski patrijarh, protivnik nestorijanizma; ...
|
ćirilica
ćirilica, slav. pismo nazvano prema vjerovjesniku Slavena sv. Ćirilu, kojega često drže njegovim tvorcem; ...
|
Ćiril i Metod
Ćiril i Metod (Konstantin, redovničko ime Ćiril, 826/827–869; Metodije, prije 820–885), »sveta braća«, ...
|
ćitab
ćitab (tur. iz arap.), vjerska knjiga.
...
|